Kratka priča o vjetru
Vjetar i Avantura u Zemlji Vjetra
Jedne večeri, dok su zvijezde na nebu blago treptale i mjesec se smješkao, mama i tata su došli u sobu svog malog sina Marka. Bilo je vrijeme za priču za laku noć.
“Dragi Marko,” rekla je mama, “večeras ćemo ti ispričati priču o posebnom prijatelju iz prirode – Vjetru.”
Marko se veselo nasmijao i udobno se smjestio u svoj krevet dok su mama i tata počeli priču.
“Zamisli, Marko,” počela je mama, “jednom davno, u Zemlji Vjetra, živio je mali vjetar po imenu Vjetročar. Vjetročar je bio veselo stvorenje koje je plesalo po nebu i raznijelo svježinu svuda gdje je išao.”
Tata je nastavio: “Vjetročar je imao poseban dar. Kad god je puhao svojim mekim vjetrom, donosio je sreću i radost ljudima i životinjama u Zemlji Vjetra. Ljudi su vikali od sreće kad bi osjetili Vjetročarov dodir.”
Marko je pažljivo slušao i zamišljao kako bi bilo prekrasno upoznati Vjetročara.
“Jednog dana,” rekla je mama, “Vjetročar je odlučio da želi proći kroz veliku avanturu. Otišao je na putovanje kroz šumu, preko planina i iznad oceana. Na svom putovanju, susreo je ptice, leptire i čak prijateljske oblake.”
Tata je nastavio: “Ali najvažnije od svega, Vjetročar je naučio kako biti odgovoran i kako pomagati drugima. Kad bi neki cvijet izgubio svoj lat, Vjetročar bi ga ponio natrag. Kad bi se drvo umorilo, on bi mu šapnuo riječi ohrabrenja i snage.”
Marko je osjećao toplinu u srcu dok je slušao priču o Vjetročaru i njegovim dobrim djelima.
“Nakon mnogo godina pustolovina,” rekla je mama, “Vjetročar se vratio svojem domu, Zemlji Vjetra. Tamo su ga svi ljudi i stvorenja srdačno dočekali i slavili su njegove dobre djelatosti.”
Tata je zaključio priču: “I tako, dragi Marko, Vjetročar nas uči da i mi možemo biti poput njega, širiti ljubaznost i pomoći drugima kad god možemo. Kad osjetiš nježan povjetarac na svojoj koži prije spavanja, sjeti se Vjetročara i njegove priče.”
Marko se osjećao sretan i pospan dok su mu mama i tata poželjeli laku noć. I dok je zatvarao oči, osjećao je kako ga nježan povjetarac miluje i donosi mir u njegovu sobu, kao da je sam Vjetročar bio tamo s njim.