Price za Djecu

U dalekoj zemlji živio je dječak po imenu Faris. Faris je bio dobrog srca i uvijek je želio činiti dobra djela. Svake godine, kada bi Ramazan počeo, osjećao bi se posebno uzbuđen.

Faris je znao da Ramazan nije samo mjesec posta, već mjesec u kojem se duhovno obnavljamo i povezujemo s Allahom. Zato je Faris shvatio važnost posta i odlučio se potruditi da svaki dan postigne ono najbolje.

Prvog dana Ramazana, Faris je ustao rano ujutro da zajedno sa svojom porodicom doručkuje prije zore. Oni su se molili i zahvaljivali Allahu na svim blagoslovima koje im je dao.

Tokom dana, iako je osjećao glad i žeđ, Faris je znao da posti s ljubavlju i predanošću. Koristio je vrijeme tokom dana da čita Kur'an, pomaže svojim roditeljima i čini dobra djela za svoje komšije.

Faris je shvatio da post nije samo odricanje od hrane i pića, već i odricanje od loših postupaka i misli. Naučio je da postiti znači kontrolirati svoje emocije i biti strpljiv i suosjećajan prema drugima.

Kada bi došao kraj dana i sunce bi zašlo, Faris bi osjećao duboku zahvalnost i sreću. Postiti u Ramazanu bio je za njega poseban blagoslov i prilika da se približi Allahu i svojoj duhovnoj snazi.

Kada bi se Ramazan bližio kraju, Faris bi osjećao mješavinu tuge i radosti. Tuga zbog toga što će se ovaj sveti mjesec završiti, ali radost zbog toga što će ostaci Ramazana ostati u njegovom srcu i duši cijele godine.

Faris je shvatio da je post u mjesecu Ramazanu više od fizičkog odricanja; to je prilika za duhovni rast, samopoboljšanje i povezivanje s Allahom.

I tako su se nastavile godine, a Faris je uvijek s ljubavlju i posvećenošću dočekivao Ramazan, znajući da je to mjesec koji donosi blagoslove, mir i duhovni rast.