Nindža Kornjače i Tajna Zvjezdane Svjetlosti
Jedne tople večeri u New Yorku, četiri hrabre nindža kornjače – Leonardo, Rafael, Donatello i Mikelanđelo – završavale su svoj dan. Umorne od avantura i borbi protiv zlikovaca, povukle su se u svoju tajnu jazbinu ispod grada.
“Znaš,” reče Mikelanđelo dok je zijevao i gledao u strop, “ja bih volio da možemo vidjeti zvijezde iz našeg doma.”
Donatello se nasmiješio. “Možda ne možemo vidjeti nebo odavde, ali imam jednu ideju…”
Dok su ostali kornjači spremali svoje postelje od jastuka i dekica, Donatello je otišao do svoje male radionice. Za samo nekoliko minuta, vratio se s nečim sjajnim u rukama.
“Ta-da! Zvjezdani projektor!” reče ponosno. “Sada ćemo imati vlastito nebo – u našoj jazbini!”
Leonardo je ugasio svjetla, a Donatello je uključio projektor. Zidovi su se pretvorili u svemirsko čudo – prepuni zvijezda koje su treperile i plesale. Čak je i mali mjesec svijetlio na stropu!
Rafael je tiho rekao: “Ovo je baš… mirno. Podsjeća me da čak i nindža treba odmor.”
Mikelanđelo se već sklupčao ispod svoje deke. “Noćno nebo i pizza – savršen kraj dana.”
Kornjače su utonule u san pod svjetlom svojih vlastitih zvijezda, znajući da su svi sigurni, a svijet miran – barem do sutra.
I dok su spavali, mali sjajni mjesec na stropu čuvao je njihove snove.
Kraj. 🌟
Laku noć, maleni nindžo. 🐢✨