Price za Djecu

Mali Ahmed je bio jako uzbuđen. Bilo je 27. noć Ramazana, noć za koju je njegova majka govorila da je najposebnija u cijeloj godini. Rekla mu je da je to noć u kojoj dova (molitva) može promijeniti sudbinu i da meleki silaze na zemlju donoseći mir i blagoslove.

“Hoće li meleki stvarno doći?” upitao je Ahmed svoju stariju sestru Lejlu dok su sjedili na prostirci u dnevnoj sobi.

“Naravno,” odgovorila je Lejla sa osmijehom. “Ali ne možemo ih vidjeti. Osjećamo ih u srcima kada činimo dobra djela i molimo Allaha za oprost.”

Te večeri, Ahmed je odlučio da učini nešto posebno. Prvo je pomogao majci da postavi hranu za iftar. Zatim je podijelio hurme i vodu s komšijama, a kada je vidio starog čovjeka koji je sjedio sam ispred džamije, prišao mu je i poklonio mu svoju omiljenu čokoladicu. Starac mu se toplo nasmijao i stavio ruku na njegovu glavu.

“Allah te blagoslovio, sine,” rekao je blago.

Nakon teravih-namaza, Ahmed i njegova porodica su ostali u džamiji. Ljudi su tiho učili Kur'an, a Ahmed je zatvorio oči i šapnuo svoju dovu:

“Dragi Allahu, molim Te za sreću svoje porodice, zdravlje svih ljudi i puno ljubavi u srcima svih nas. Amin.”

Taman kada je završio dovu, osjetio je nešto neobično – topli povjetarac u zatvorenoj džamiji, kao da je neko lagano dodirnuo njegovo srce. Osjetio je neizmjeran mir i sreću.

Kada su krenuli kući, nebo je bilo posebno sjajno. Zvijezde su treperile jače nego ikada prije, a mjesec je svijetlio poput fenjera.

“Lejlo, misliš li da je Allah čuo moju dovu?” upitao je.

“O, sigurno jeste,” odgovorila je nježno. “Lejletul-Kadr je noć kada se sve iskrene dove primaju.”

Ahmed se nasmijao i pogledao u nebo, osjetivši u srcu da je ta noć zaista posebna.