Ilma istražuje jednoroge
Jednog sunčanog jutra, djevojčica po imenu Ilma probudila se s osmijehom na licu. Bila je topla ljetna subota i znala je da je to savršen dan za istraživanje. Ilma je voljela istraživati prirodu, ali najviše od svega, sanjala je o jednorozima.
Ilma je čvrsto vjerovala da jednorog postoji negdje u magičnoj šumi iza njenog sela. Uzela je svoju torbu, napunila je sendvičima, jabukama i bocama vode, te krenula prema šumi. Dok je hodala, ptice su pjevale, leptiri su plesali, a drveće je šuštalo na vjetru.
Kad je stigla do šume, osjetila je uzbuđenje u zraku. Svaki korak ju je približavao njezinom snu. Odjednom, ugledala je tragove kopita u mekoj zemlji. Bili su drugačiji od tragova konja koje je vidjela prije. Srce joj je brže zakucalo. Moglo bi biti da su to tragovi jednoroga!
Prateći tragove, Ilma je stigla do proplanka okruženog visokim drvećem. Usred proplanka stajao je najljepši jednorog kojeg je mogla zamisliti. Njegova griva sjajila je u duginim bojama, a rog mu je bio poput najblistavijeg dijamanta.
Jednorog je mirno grickao travu, a kad je primijetio Ilmu, podigao je glavu i pogledao je svojim mudrim očima. Ilma je polako prišla, ne želeći ga uplašiti. “Zdravo, ja sam Ilma,” rekla je nježno. Jednorog je kimnuo glavom kao da je razumije.
Ilma je sjela na travu i počela pričati jednorogu o svojim snovima i željama. Jednorog je pažljivo slušao, a onda je lagano dotaknuo njen dlan svojim rogom. U tom trenutku, Ilma je osjetila toplinu i magiju kako prolazi kroz nju. Znala je da će zauvijek pamtiti ovaj trenutak.
Jednorog je zatim lagano tapnuo nogom po zemlji i ispred Ilme se pojavila mala kristalna bočica ispunjena zlatnom tekućinom. “To je dar za tebe,” rekao je jednorog tiho. “Ova tekućina ima moć ostvariti jedan tvoj san. Ali koristi je mudro.”
Ilma je zahvalila jednorogu i obećala da će čuvati bočicu i koristiti je samo kad bude stvarno potrebno. Provela je još nekoliko sati u društvu jednoroga, istražujući šumu i učeći o njenim tajnama. Kad je sunce počelo zalaziti, jednorog ju je otpratio do ruba šume.
“Uvijek ćeš biti dobrodošla ovdje, Ilma,” rekao je jednorog. “Samo slijedi svoje srce i naći ćeš put natrag.”
Ilma je s osmijehom na licu krenula kući, znajući da je doživjela nešto posebno. Znala je da jednorogi doista postoje i da je sada dio njihove magične priče.
Od tog dana, svaki put kad bi pogledala svoju kristalnu bočicu, sjetila bi se jednoroga i njihove avanture. I znala je, da bez obzira na sve, magija je uvijek prisutna ako vjeruješ u nju.
Kraj
Tako je Ilma naučila da snovi mogu postati stvarnost ako vjerujemo i slijedimo svoje srce. A u svakom kutku svijeta, uvijek se krije malo magije za one koji su dovoljno hrabri da je traže.