Božićna priča: Zvjezdica koja je tražila Božić
Jedne hladne zimske noći, daleko na nebu, živjela je mala zvjezdica po imenu Zvjezdana. Bila je sjajna i vesela, ali osjećala je da joj nešto nedostaje. Gledala je dolje prema Zemlji i primijetila kako su kuće ukrašene svjetlucavim lampicama, ljudi su nosili poklone, a djeca su s uzbuđenjem pričala o Božiću.
„Što je taj Božić?“, pitala je Zvjezdana svoje prijatelje, velike zvijezde. Ali one su samo slegnule ramenima. „To je nešto što se događa na Zemlji. Mi zvijezde o tome ne znamo puno“, odgovorile su.

Zvjezdana je odlučila saznati više. Polako je počela spuštati svoj sjaj sve bliže Zemlji. Došla je iznad malenog sela i ugledala crkvu s velikim božićnim drvcem ispred. Drvo je bilo ukrašeno raznobojnim kuglicama, trakama i svjetlucavim lampicama, ali nešto je nedostajalo – zvijezda na vrhu!
„Oh, kad bih barem ja mogla biti na tom drvetu!“, pomislila je Zvjezdana. „Možda bih tada shvatila što je Božić.“
Tada je začula dječji glas. Mali dječak po imenu Luka stajao je uz drvo i tužno govorio: „Mama, gdje je naša zvijezda? Drvo nije potpuno bez nje.“ Njegova mama uzdahnula je: „Zvijezda se razbila prošle godine. Ove godine nemamo novu.“
Zvjezdana je dobila ideju. Lagano je spustila svoj sjaj ravno na vrh božićnog drvca. Dječak je podigao pogled i uzviknuo: „Mama, pogledaj! Zvijezda je došla!“
Zvjezdana je obasjala cijelo selo svojim toplim, zlatnim svjetlom. Ljudi su se okupili oko drvca, pjevali božićne pjesme i smijali se. Zvjezdana je osjetila toplinu u svom sjaju – shvatila je da Božić nije samo o ukrasima, već o zajedništvu, radosti i ljubavi.
Te noći, Zvjezdana je ostala na vrhu drvca, ponosna i sretna što je postala dio božićnog čuda. I svake godine, ljudi su se vraćali pod to isto drvce, gledali u nebo i zahvaljivali maloj zvijezdi koja je donijela svjetlost u njihov život.