Price za Djecu

Jednom davno, u prelijepom parku živjelo je mnogo divljih ptica. Među njima, bio je i jedan labud koji se isticao svojom ljepotom i gracioznošću. Njegovo bijelo perje i dug vrat ostavljali su ljude bez daha, a životinje u parku su ga obožavale. Svake godine, kada bi labud imao mlade, svi bi se okupili oko njegovog gnijezda i divili se malim puhastim labudovima.

No, unatoč svojoj ljepoti, labud se osjećao usamljenim. Kada bi noć pala, labud bi promatrao druge ptice kako se vraćaju u svoje gnijezde s njihovim partnerima i osjećao bi se prazno. Želio je nekog s kime će dijeliti svoj život, ali nikako nije uspio pronaći srodnu dušu.

Jednog dana, labud je sreo prelijepu bijelu labudicu na jezeru. Bila je to najljepša ptica koju je ikad vidio, i znao je da je to ono što mu je nedostajalo u životu. Počeo je slijediti labudicu kroz park, no ona se stalno okretala i bježala od njega. Labud je bio zbunjen, nije znao što da radi. Nije razumio zašto labudica ne želi biti s njim.

Tada mu je prišao mudri sova koja je živjela u parku. Upitala ga je što mu je i zašto je tužan. Labud joj je ispričao svoju priču i rekao kako ne može shvatiti zašto ga labudica odbija. Sova je znala odgovor i rekla mu je: “Labude, ti si jako lijepa ptica, ali ponekad se preopterećujemo svojom ljepotom. Kada nam se netko svidi, mi se bojimo da nas neće voljeti jednako zbog našeg izgleda. Stoga, ponekad se pretvaramo da nismo zainteresirani, samo da ne otkrijemo svoje osjećaje. Možda je labudica upravo to što radi.”

Labud je dobro razmislio o tome i odlučio se približiti labudici na drugi način. Počeo je pružati sitne znakove pažnje, poput davanja hrane ili ukrasnih perlica. Uskoro je labudica počela uzvraćati pažnju, a labud je bio presretan. Sprijateljili su se i počeli provoditi vrijeme zajedno na jezeru.

Nakon nekog vremena, labud i labudica su odlučili zajedno podići svoje mlade. Iako su ih neke druge ptice zavidno gledale zbog njihove ljepote i elegancije, labudovi su ih uspješno odgajali i naučili ih svim vještinama koje su trebali znati kako bi postali jaki i sposobni.

Kada su se mladi labudovi izlegli i počeli plivati zajedno s roditeljima, uskoro su shvatili da se ne osjećaju dobro u parku. Pored toga, park je bio jako mali i ograničen. Labudovi su počeli razmišljati o tome kako bi bilo divno živjeti na velikom jezeru, gdje bi se mogli širiti i istraživati. Nisu znali kako bi to ostvarili, no jednog dana došla je prilika.

Labud i njegova obitelj su u jezero stigli sa svojim prijateljima, patkama i guskama, kada su vidjeli čovjeka kako plovi prema njima u velikom čamcu. Bio je to bogati kralj koji je obišao sve parkove u kraljevstvu u potrazi za nečim novim. Kada je vidio labudove, oduševio se njihovom ljepotom i elegancijom. Odlučio je da će kupiti jezero i sagraditi veliki park za ptice.

Labud i njegova obitelj su postali kraljevski labudovi i živjeli su sretno u predivnom parku okruženi svojim prijateljima pticama. Iako su u početku bili usamljeni i nesigurni, naučili su da je ljubav i prijateljstvo ono što ih čini sretnima i uspješnima. Kao kraljevski labudovi, bili su poštovani i voljeni od svih u kraljevstvu, ali su i dalje ostali skromni i brižni prema svim pticama u parku.